Poglavlje
Jov 41
Prevod Daničić-Karadžić, javno vlasništvo
1Hoćeš li udicom izvući krokodila ili užem podvezati mu jezik?
2Hoćeš li mu provući situ kroz nos? Ili mu šiljkom provrteti čeljusti?
3Hoće li te mnogo moliti, ili će ti laskati?
4Hoće li učiniti veru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga do veka?
5Hoćeš li se igrati s njim kao s pticom, ili ćeš ga vezati devojkama svojim?
6Hoće li se njim častiti drugovi? Razdeliti ga među trgovce?
7Hoćeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?
8Digni na nj ruku svoju; nećeš više pominjati boja.
9Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda čovek, ne pada li?
10Nema slobodnog koji bi ga probudio; a ko će stati preda me?
11Ko mi je pre dao šta, da mu vratim? Šta je god pod svim nebom, moje je.
12Neću ćutati o udima njegovim ni o sili ni o lepoti stasa njegovog.
13Ko će mu uzgrnuti gornju odeću? K čeljustima njegovim ko će pristupiti?
14Vrata grla njegovog ko će otvoriti? Strah je oko zuba njegovih.
15Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
16Blizu su jedna do druge da ni vetar ne ulazi među njih.
17Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
18Kad kiha kao da munja seva, a oči su mu kao trepavice u zore.
19Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču.
20Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vrelog lonca ili kotla.
21Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
22U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
23Udi mesa njegovog spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se.
24Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
25Kad se digne, drhću junaci, i od straha očišćaju se od greha svojih.
26Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strela ni oklop.
27Njemu je gvožđe kao pleva, a bronza kao trulo drvo.
28Neće ga poterati strela, kamenje iz praće njemu je kao slamka;
29Kao slama su mu ubojne sprave, i smeje se bačenom koplju.
30Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
31Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
32Za sobom ostavlja svetlu stazu, rekao bi da je bezdana osedela.
33Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji.
34Šta je god visoko prezire, car je nad svim zverjem.